Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko slikarstvo

O knjizi iz recenzija:

„Slavna i mitizirana Die kroatishe Schule na münchenskoj Akademiji predstavlja samo jedan sloj problematike obuhvaćene ovom knjigom, odnosno u njoj predstavljenim studijama. Prigoda 200. obljetnice postojanja slavnoga europskog likovnog učilišta bila je poticajna da i hrvatska preispita svoj nemali ulog u toj velikoj tradiciji, pa se tako ispostavlja da je modernizacija, osuvremenjavanje našeg slikarstva kroz nekoliko naraštaja išlo preko münchenskog „filtra, da bi tek „velika četvorka“ (Račić, Kraljević, Becić, Herman) okrenula svoj interes pretežno prema Parizu. Problematika neadekvatene recepcije ženskog stvaralaštva (naročito u slučaju Naste Rojc) ovdje je razmotrena u europskom kontekstu, a tek egzemplificirana münchenskom situacijom. U cjelini, ovaj kumulativni prilog naših povjesničar umjetnosti znatno osvjetljuje prve korake novijeg hrvatskog slikarstva, daje koordinate iz kojih se mnogo bolje shvaćaju i bitne pedagoške i društvene uloge Ise Kršnjavija i Ljube Babića. Djelo je namijenjeno stučnoj i znanstvenoj javnosti, ali zbog tretmana tako ključnih, karizmatskih figura kao što su Račić, Kraljević, Medović, Mašić, Čikoš i ini, može se i treba očekivati recepcija šire kulturne javnosti.“

Tonko Maroević

„Ova knjiga predstavlja sažeti, sintezni podsjetnik na iznimno značajnu povezanost Müchena i hrvatske likovne kulture. Publikacija se sastoji od tri studije i bloka od nekoliko tekstova münchenskih studenata koji se odnose na njihova sjećanja na vrijeme školovanja.

Nakon uvoda u kojem je riječ o značaju Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu u proteklih 200 godina, prva, sintezna i informativna studija Irene Kraševac pruža nam temeljne informacije o kontekstu iz kojeg je potekla intenzivna povezanost münchenske likovne akademije i hrvatske likovne scene. Osnovne informacije o hrvatskim likovnim umjetnicima popraćene su reprezentativnim reprodukcijama, uz izbor iz literature pružaju informativan uvid u münchenske đake iz Hrvatske u razdoblju od druge polovine 19. stoljeća do kraja prvog desetljeća 20. stoljeća.

Slijedi studija Petra Preloga o hrvatskim slikarima münchenskog kruga. Prelog na primjeren način ističe značaj münchenske akademije kao mjesta gdje su osim stjecanja svih znanja i vještina slikari stjecali prva saznanja o likovnoj sceni i tadašnjoj suvremenoj umjetnosti u Parizu.

Studija Ljiljane Kolešnik o Nasti Rojc kao slikarici koja pripada ranom modernizmu, koja se nadovezuje na mušku četvorku iz tzv. hrvatske škole münchenskog kruga, te kao slikaricu koja u seriji autoportreta formulira svoj rodni i seksualni identitet na zanimljiv način kontekstualizira i rasvjetljava položaj žene slikarice u srednjoj Europi na prijelazu stoljeća.

Hvalevrijedna je inicijativa i trud priređivača i pisaca knjige koji koriste trenutak 200. obljetnice postojanja münchenske likovne akademije na kojoj su studirali brojni hrvatski slikari. Ovom prigodom knjiga \”Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko slikarstvo\” svojim dvojezičnim izdanjem treba doprijeti do njemačkog jezičnog područja te reafirmirati nekadašnje dinamične kulturne veze između Münchena i Zagreba koje su odavno u Münchenu zaboravljene.

Time se stvara se jedna vrijedna karika u do sada malobrojnom nizu publikacija koje nastoje rasvijetliti i obnoviti različite srednjoevropske kulturne poveznice i vjerujemo da će biti poticaj za stvaranje čitave serije sličnih publikacija.