Patofiziologija

Ovo deveto izdanje udžbenika značajno se razlikuje od osmog; temeljito je prerađeno i skraćeno za više od 400 stranica i time je svedeno u udžbeničke okvire slijedeći nastavni plan i program patofiziologije na medicinskim fakultetima u RH. Mnogi su tekstovi izmijenjeni u skladu sa spoznajnim novinama, neki su pojednostavljeni, ali ne nauštrb znanstvene točnosti, a neki su napisani nanovo.

Udžbenik je moderiziran u skladu s ulaskom medicine u postgenomsku eru. Napredak tehnologije proizveo je golem broj podataka i spoznaja čija je smislenost bioinformatički integrirana u funkcionalno-dinamičke mreže koje predstavljaju složene sustave , sve do “oma” (genom, epigenom, traskriptom, proteom, metabolom, mikrobiom) a koje su ujedinjene u cjelovitost organizma. Izučavanje patofiziologije omogućuje razumijevanje funkcijskih patogenetskih mreža. Analiza etiopatogeneze vertikalno razmatra poremećaje na susljednim hijerarhijskim razinama organizacije organizma, a na pojedinim razinama horizontalno se integriraju.

Dopunska tumačenja i dodatne informacije nalaze se u elektroničkom obliku, na USB kartici koja je priložena uz udžbenik i njegov je sastavni dio. Ti su dodatci ponajprije namijenjeni studentima koji žele znati više, polaznicima poslijediplomskih i doktorskih studija i svima onima koji traže detaljnija patofiziološka tumačenja.

Unatoč značajnom napretku tehnologije, i znanosti uopće, na čemu se udžbenik temelji, njegova je koncepcija u svojoj srži zadržala pogled na patofiziologiju Pavla Sokolića, osnivača Zavoda, a potom Klinike za patofiziologiju, kojemu je knjiga u svim izdanjima posvećena.