Medicinska etika i bioetika

Predgovor

Ovo djelo je nastalo iz skromnog pokušaja da se iz kliničke perspektive i njezine svakodnevice potencijalnom čitatelju, studentu ili/i stručnjaku i znanstveniku, približe temeljni pojmovi i da bude poticaj na dublja promišljanja s kojim je isprepletena klinička praksa. Dodatni poticaj došao je od pojedinih etičara, eksperata u ovom području, i njihova razmišljanja o tezi kako se kliničari-praktičari moraju više nego to čine danas uključiti u etičko-bioetička promišljanja. Okupljeni profesorom Radivojem Radićem, koji nas je prerano iznenada napustio, liječnik-kardiolog, liječnica-psihijatrica, defektolog-socijalni pedagog i pravnik-sudac u ovom četverokutnom interdisciplinarnom izlaganju pokušali su pridonijeti multiperspektivizmu kao hrvatskom doprinos u bioetici. Ponekad će se zato mijenjati rječnik i perspektiva gledanja, što je i cilj u postizanju multidimenzionalnog razmišljanja, dijaloga, tolerancije, raznolikosti i dobronamjernosti, uz respekt prema posebnosti i odvažnom podvrgavanju i izlaganju vlastitih stavova argumentiranoj i dobronamjernoj analizi.

Siromaštvo literature izraz je naših ograničenosti ali, unatoč brojnim rizicima, i hrabrosti uključivanja kao imperativa struke. Multiperspektivistička orijentacija autora i sama mora dati svoj stav prepoznatljiv prvenstveno u odlukama i djelovanju, dakle iz perspektive prakse i realiteta s kojima se svakodnevno susreće.

Nadamo se, stoga, da će ovaj priručnik biti dodatno štivo koje će pomoći studentima približiti razmišljanja o temeljnim etičkim principima i smjerovima, ogoljeno, pojednostavljeno, praktično i pragmatično, da će im pomoći spoznati teorije u kojima će prepoznati svoja vlastita razmišljanja i načine odlučivanja u teškim izborima koji im se nameću u rješavanju složenih, često hitnih slučajeva koji im nameće klinička praksa. Ta nerijetko okrutna praksa teško i rijetko nalazi pomoć i gotova rješenja pripremljena i pospremljena u općim i opće poznatim smjernicama kako stručnim tako i etičkim, a još manje jasnim normativnim. A naknadno ukazivanje mogućih kvalitetnijih etičkih rješenja, prepoznatljivih u naknadnim prosudbama specifičnih i posebnih kazuistika, s kojima inače obiluje klinička praksa, bez dvojbe jeste iznimno vrijedno, ali je ipak samo naknadno.

Prihvaćamo sve kritike i poticaje u bioetičkoj raspravi, a ovo neka bude skromna početna platforma za plodonosnu raspravu i naš skromni cilj će biti postignut.

Autori