PREDGOVOR
Tradicionalni pristup strukturnoj analizi zasniva se na činjenici da se složena trodimenzionalna struktura modelira nizom ravninskih modela, gdje se opterećenje prenosi s viših strukturnih elemenata na niže. Ovaj pristup nametnuo je razvoj metoda za proračun različitih tipova linearnih nosača. Shodno tome, napisana je literatura koja je proučavala osnove strukturne statike, gdje su linearni nosači podijeljeni na tipove i svaki tip je proučavan zasebno, s vrlo izraženom podjelom na statički određene i statički neodređene nosače.
Danas se standardni pristup analizi konstrukcija bazira na upotrebi softvera, pomoću kojih se konstrukcija modelira, najčešće, trodimenzionalnim modelom. Zadatak građevinskog inženjera je da pripremi model i unese ulazne podatke pomoću softvera, nakon čega se dobivaju rezultati na osnovu kojih se dimenzionira konstrukcija. Pošto je za tačnost rezultata isključivo odgovoran građevinski inžinjer koji projektuje konstrukciju, on mora biti sposoban uočiti eventualne nelogičnosti u rezultatima. Za takav zadatak potrebno je poznavati i način prenošenja opterećenja i metodu proračuna koju koristi softver. Svi današnji softveri za analizu konstrukcija se baziraju na Metodi konačnih elemenata.
Programom predmeta Statika konstrukcija I i II na Građevinskom fakultetu u Sarajevu predviđeno je da se studentima pruži mogućnost da usvoje znanja iz teorije konstrukcija koja se već decenijama prenose studentima građevine, ali i da se upoznaju sa osnovnim procedurama koje se koriste pri analizi konstrukcija u današnjim uslovima. Ova knjiga je namijenjena studentima za sticanje osnovnih znanja iz teorije konstrukcija kroz predmete Statika konstrukcija I i II, a pojedini dijelovi knjige su namijenjeni studentima master studija konstruktivnog smjera.
Istaknuo bih da je na sadržaj i koncepciju programa predmeta iz oblasti teorije konstrukcija, a samim tim i na sadržaj ove knjige, veliki uticaj izvršio prof. emeritus Ognjen Jokanović.
Sarajevo, juni 2011.
Autor




Recenzije
Još nema recenzija.