Održivo stanovanje: drvo, ovčja vuna i slama, izazovi i potencijali tradicionalnih prirodnih materijala

Autorica ne zaboravlja arhitektonsko oblikovanje i funkcionalnost pa tekst prate pažljivo odabrani i obrađeni primjeri arhitektonskih i urbanističkih projekata i ostvarenja koje interpretira kao poticaje kreativnosti i mogućeg dostizanja najvećeg oblikovnog nivoa.

Današnje ljudske aktivnosti (poljoprivreda, transport, industrija, građevinarstvo i drugo) imaju štetan utjecaj na prirodu. Građevinarstvo je odgovorno za više od 40 posto potrošnje ukupne energije i emisije karbon dioksida. Dvije trećine energije koja se utroši u građevinarstvu u Europi odnosi se na stanovanje. S porastom broja stanovnika rastu i zahtjevi za novim stambenim građevinama, što uzrokuje dodatno povećanje potrošnje energija i emisije za potrebe izgradnje, održavanja, rasvjete, ventilacije, hlađenja i grijanja prostora. Stoga danas osnovna zadaća građevinske industrije, posebno one stambene, mora biti usmjerena na pronalaženje rješenja kojima će se smanjivati zahtjevi za energijom i emisija karbon dioksida.

Analize trajanja materijala od koji su izgrađene građevine pokazuju to da oni imaju najveći utjecaj na potrošnju energije i emisiju karbon dioksida. Upravo materijali, od trenutka njihove prerade, transporta i ugradnje, a posebno u razdoblju upotrebe građevina, mogu pridonijeti smanjenju potreba za energijom, odnosno dovesti do smanjenja ukupnih onečišćenja. Zbog toga su u fokusu knjige prirodni materijali drvo, ovčja vuna i slama. Te tri vrste materijala stalno su prisutne i rastu u prirodi, zbog čega je neophodno planski i održivo upravljati tim resursima. Osim toga, to su prirodni materijali koji imaju izražena termička svojstva te se mogu koristiti kao izolacijski materijali. Spomenuti materijali utkani su u našu tradiciju. Pri odabiru materijala postoje suvremeni kriteriji održivosti koje je neophodno poštovati: ušteda energije, zdravlje čovjeka, raspoloživost resursa, jednostavnost proizvodnje, vremenski period, stabilnost, otpornost na požar, estetika, sigurnost, mogućnost prefabrikacije, fleksibilnost, jednostavnost održavanja, dugotrajnost, mogućnost recikliranja i ponovnog korištenja te utjecaj na okoliš.

Navedeni kriteriji testirani su analizama svakog materijala pojedinačno da bi se ukazalo na prednosti i mogućnosti ispunjavanja zahtjeva, odnosno da bi se ukazalo na mane i način njihova prevladavanja. Rezultati pokazuju to da testirani prirodni materijali mogu zadovoljiti zahtjevne savremene kriterije održivosti. Kalkulacije i simulacije dodatno dokazuju to da analizirani materijali doprinose smanjenju globalnog zagrijavanja, smanjenju primarne energije i emisije karbon dioksida te stvaranju ekobalansa u prirodi.

Provedene su analize kroz razradu dvaju scenarija. Kroz oba scenarija analizirani su učinci na broj novih radnih mjesta, utjecaj korištenih građevnih materijala na okoliš kao i ekobalans lokalnih proizvoda. Utvrđeno je to da su učinci scenarija BAU (uobičajene prakse) štetniji za okoliš i zdravlje ljudi, da nemaju traženi učinak na stvaranje novih radnih mjesta te da se u predmetnome scenariju koriste materijali koji uglavnom nisu proizvedeni lokalno. S druge strane ECO scenarij na sva tri analizirana učinka pokazuje rezultate koji optimiziraju građevinsku industriju, pospješuju ekonomski razvoj stvaranjem većeg broja novih radnih mjesta i, kao najvažnije, a što i jest primarni cilj održive građevinske industrije, smanjuju potrebe za energijom i doprinose velikom smanjenju emisija karbon dioksida. ECO scenarij podrazumijeva uvođenje savremenih čistih tehnologija u tretiranje tih materijala i doprinosi ne samo ekonomskome prosperitetu i balansiranome razvoju cijelog teritorija Bosne i Hercegovine, već utječe i na zaštitu okoliša i zdravlje ljudi.