Sportska arhitektura Boris Magaš

Sportska arhitektura akademika Borisa Magaša — uz hotele, dječje vrtiće i sakralne
građevine — istaknuta je tematska projektantska cjelina njegova arhitektonskog
opusa. Autor je dviju sportskih realizacija:
istočne tribine stadiona Maksimir u Zagrebu (koautori: arhitekti Vladimir Turina i Franjo Neidhardt te konstruktor Eugen Erlich;
1961.) i paradigmatskog stadiona Poljud
u Splitu (1976.-1979.), kao i nekoliko projekata: plivačko-vaterpolističkog centra u
Dubrovniku (natječajni projekt, 1986.), stadiona na Kantridi u Rijeci (idejno rješenje,
početak 1990-ih), gradskog stadiona Jarun
u Zagrebu (1. nagrada na natječaju, 1998.),
gradskog stadiona Lapad (idejno rješenje,
2006.), stadiona na Rujevici u Rijeci (idejno
rješenje, 2006.), rekonstrukcije stadiona na
Poljudu u Splitu (idejno rješenje, 2006.) i
gradskog stadiona Kajzerica u Zagrebu (jedna od dviju jednakovrijednih trećih nagrada na natječaju 2008.). U projektima nakon
Poljuda on razvija originalnu ideju kružnog
tlocrta stadiona s tribinama u obliku ‘plitice’, koju prilagođava različitim prostornim
okolnostima i projektantskim zahtjevima.