Otto Wagner i hrvatska arhitektura

Monografija donosi uvid u raznolike utjecaje arhitekta Otta Wagnera na hrvatsku arhitekturu. Ugrubo mogla bi se podijeliti na dva dijela. Prvi dio govori o neposrednom utjecaju Otta Wagnera na hrvatsku arhitekturu, o njegovim radovima koji su posredno ili neposredno vezani za Hrvatsku, a drugi, veći dio, o radovima njegovih učenika u Hrvatskoj. Iako, nažalost, na području Hrvatske nije realizirao niti jednu građevinu jedan je projekt Wagner ipak izradio za našu zemlju. Riječ je o iznimno atraktivnom natječajnom projektu za osječku župnu crkvu svetih Petra i Pavla iz 1893. koji je predviđao inovativnu otvorenu upotrebu lijevanoga željeza u izvedbi stupova u unutrašnjosti, no koji je odbačen u korist naposljetku realiziranog daleko tradicionalnijeg neogotičkog projekta njemačkog arhitekta Franza Langenberga. Žiri, koji su čini istaknuti stručnjaci iz Beča, Zagreba i Osijeka, Wagnerov je projekt odbacio jer su smatrali da svojim rješenjem ne odgovara izgledu jedne katoličke crkve. Monografija, nadalje, pokazuje da su investitori jedne od najvažnijih Wagnerovih realizacija iz 1890-ih, robne kuće Neumann na Kärtnerstrasse u Beču, braća Neumann, porijeklom iz Hrvatske. Pokazuje i njegovu suradnju s tvrtkama Bothe & Ehrmann i Zagorka, te govori o ogradi koja je po Wagnerovu projektu izvedena u Dubrovniku. Kako je spomenuto, drugi dio knjige govori o radovima Wagnerovih učenika u Hrvatskoj. U njegovoj se Specijalnoj školi školovao ukupno 191 učenik, od kojih su dva gotovo cijelim svojim opusom vezani za Hrvatsku – to su poznati prvaci hrvatske moderne arhitekture Vjekoslav Bastl i Viktor Kovačić.