Dijalozi sa arhitektima

U ovoj knjizi arhitekti govore o sebi, svom radu, struci i o gradu. Poslijednjih desetljeća mnogo je arhitekata uspoređivalo strukture oblika i konstrukcija, koje susreću u svom poslu, sa strukturama jezika. Raspored i (ne)sklad elemenata u prostoru, na osnovi ovakvog mišljenje, mogao bi biti analogan rasporedu znakova u tekstu jezika ili u poretku glasova i znakova u jeziku. Približavanje mišljenja arhitekture mišljenju jezika, „natjeralo“ je arhitekta da izađe iz anonimnosti i skrivenosti tvorca nekog zdanja, ili konstruktora ljepšeg i boljeg grada, da javno misli i predstavlja svoj posao, govori o sebi, najavljuje svoje akcije i politički se angažira. Ovo javno samopredstavljanje arhitekta kao autora, ali i kao novog mislioca grada, ovaj novi govor i novo pisanje o zajednici, pripadaju pozivu arhitekta i eminentno su arhitekturalni akti. Namjera nam je da objavljujući svjedočansta različitih arhitekata na jednom mjestu, artikuliramo značaj javnog razmišljanja autora o vlastitim intervencijama u prostoru u kojem svi živimo i zajednički radimo.
(iz predgovora Petar Bojanić, Vladan Djokić)