Salon Ullrich – o stotoj obljetnici

Istražujući brojne izvore, posebice ostavštinu Ullrich u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU, Žarka Vujić otkrila je zanimljive detalje koje podastire u obliku pitkog teksta ne samo povjesničarima umjetnosti, kulture i muzeologije, nego i široj javnosti. Prije svega u knjizi uvjerljivo opisuje i obrazlaže zanemarenu činjenicu kako su u Zagrebu postojala dva salona obitelji Ullrich. Prvi i najstariji uspostavio je Antun Ullrich u Ilici 54 (1909.-1927.), dok je njegov sin Edo 1926. godine otvorio drugi na lokaciji u Ilici 40 i vodio ga tamo sve do 1948.
Djelovanju prvog salona posvećen je veći dio knjige i to ne samo zato što je postojeća dokumentacija o njemu opsežnija, već i zato što je\\\’papa\\\’ Ullrich, kako su Antuna umjetnici najčešće zvali, uspostavio svojevrstan obrazac djelovanja, a kojeg je sin Edo, uz neznatne razlike, nastavio provoditi. Dio obrasca bilo je financijsko potpomaganje, osobito prigodom školovanja u europskim metropolama, i davanje podrške izlaganjem domaćih mladih umjetnika. Jednako tako bila je to i razmjerno uravnotežena izložbena i otkupna politika, a koja je znala prepoznati umjetničke vrhunce, primjerice umjetnost Miroslava Kraljevića, grupaciju Proljetni salon, češke ekspresioniste, kasnije i umjetnost Zemlje i prvih predstavnika Hlebinske škole, ali i izlagati i prodavati likovno manje provokativna a publici dopadljiva djela jednog Alekseja Hanzena, Viktora Šipeka, Zore Preradović itd.
Poseban je prostor u knjizi dat karikaturi, jer je Salon Ullrich prvi počeo, i to od 1914., priređivati monografske izložbe karikature, a sami umjetnici – karikaturisti odužili mu se stalnim interpretacijama djelovanja salona u Koprivama i Šišmišu.
Uz sve nabrojano, u knjizi su rekonstruirane i opisane pojedine društvene grupe kupaca, jednako tako i kritičari, novinari i glasila koja su pratila i promicala oba salona, analizirana je nakladnička grafička djelatnost te oprema i profesionalna otprema umjetničkih djela kod Ullricha. Stoga nema dvojbe kako je riječ o jedinstvenom doprinosu razumijavanju života društvenog okvira umjetnosti između 1909. i 1948. u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj.