Izložbene kartografije Želimira Koščevića / Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi

Izložbene kartografije Želimira Koščevića je pokušaj historizacije kustoske prakse u suvremenoj umjetnosti u Hrvatskoj, na primjeru djelovanja kustosa „u  miru“ Želimira Koščevića. On je progresivno djelovao kao upravnik ili kustos Galerije Studentskog centra u Zagrebu (sagrađene kao paviljon Kraljevine SHS na Zagrebačkom zboru 1928. – 1929. prema projektu Ivana Zemljaka, člana grupe Zemlja), te je potom bio kustos Galerije/Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (i Foto-galerije Lang u Samoboru). Važno je istaknuti da je povijest kustoskih praksi relativno malo istraživano područje u domaćem povijesnoumjetničkom kontekstu, dok na međunarodnom planu postaje sve prisutnije. Dok povijest izložbi u modernom smislu sveopćeg prava na javnost možemo pratiti još od revolucionarnih previranja s kraja 18. stoljeća, povijest suvremenih kustoskih izložbi nastaje upravo danas, što otvara put propitivanju postojećih modela institucionalnih politika, sadržajnih okvira i prezentacijskih modela. Nakon riječkog Salona ’54 koji uvodi snažnu i autorativnu figuru kustosa koji provodi selekciju salonskih radova (o čemu u predgovoru piše Zlatko Galić), pojava neoavangarde i institucionalne teorije i kritike pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća poljuljala je ustaljena značenja i institucionalne pozicije umjetnika, umjetničkog djela, kustosa i publike te dovela do aktivnije uloge kustosa u posredovanju novih umjetničkih izraza: sve do autorstva tematskih izložbi, izložbi-stejtmenta, ali i do radikalnog propitivanja i napokon dokidanja kustoske pozicije (na primjeru Koščevićevih izložbi Imaginarni muzej I-III 1966.-1968. Izložbe žene i muškaraca 1971., Poštanske pošiljke 1972., pa sve do velike međunarodne izložbe Kartografi: Geo-gnostičke projekcije za 21. stoljeće, 1997. godine).  Kada su nastupili kustosi Koščevićeve generacije (rođen je 1939. u Zagrebu), svojim su načinom rada (redefiniranjem vlastite pozicije) preuzeli ulogu metaumjetnika: bio je to takozvani kustoski zaokret, engl. curatorial turn. Umjesto linearnih muzeoloških narativa, u svom kustoskom djelovanju Koščević primjenjuje umjetničke metode, kao što je korištenje muzejskog postava i artefakata kao materijala, poigravanje načinima gledanja, također izložbom kao zaokruženim iskustvom, itd.

Koščević je Galeriju SC pretvorio u eksperimentalnu i otvorenu radionicu deprofesionalizirane umjetnosti; a onda uvodi umjetnost u javni prostor grada, i tako je deinstitucionalizira. Uz eksperimentalne, kritičke i interaktivne izložbe, organizira javne razgovore i diskusije te mobilizira i „odgaja“ (didaktičkim aktivnostima Galerije SC, i potom GSU) publiku.

Silva Kalčić (1967., Zagreb) diplomirala je povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu, Filozofskom fakultetu, a doktorirala arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu. Izvanredna je profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Objavila je knjige „Izložbene kartografije Želimira Koščevića“ (HS AICA i Durieux, 2024.), „Svijet prema labirintu – Eseji o visokoj moderni i postmodernizmu 1970-ih i 1980-ih“ (ULUPUH, 2017.), „Vlasta Delimar [i] Milan Božić: provesti noć u prostoru“ (Domino, 2015.) i udžbenik vizualne kulture „Neizvjesnost umjetnosti“ (Školska knjiga, 2005.). Bila je članica uredništva časopisa Oris, Up&Underground, Čovjek i prostor, Arhitektura, Zarez i on-line časopisa Art-e-fact. Dobitnica Godišnje nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za promicanje interaktivnosti i vizualne kulture za 2022. godinu, za HS AICA-u čija je tada predsjednica, i ujedno autorica nagrađenih programa Radionice likovne kritike s Međunarodnom znanstvenostručnom i umjetničkom konferencijom Izložbene kartografije te program javnih razgovora AICA: Dijalozi. 2009. je bila dobitnica Nagrade Grada Zagreba kao autor, selektor i kustos 43. zagrebačkog salona primijenjenih umjetnosti i dizajna.