Arhitekt Herman Bollé

Monografija o Hermanu Bolléu predstavlja prvi cjeloviti prikaz života i rada jednog od najvažnijih hrvatskih arhitekata kraja 19. i početka 20. stoljeća. Iako je Bollé (Köln, 1845. – Zagreb, 1926.) ostvario golemi arhitektonski opus u Hrvatskoj i okolnim zemljama i iako je kao jedan od osnivača i dugogodišnji ravnatelj Obrtne škole, odigrao ključnu ulogu u procvatu hrvatske obrtne proizvodnje, te u razvoju prvog stručnog usavršavanja za domaće graditelje do sada njegovo djelovanje nije cjelovito obrađeno, već samo parcijalno kroz ne osobito brojne članke u časopisima. Na oko 500 kartica teksta koje prati oko šest stotina ilustracija autor donosi cjeloviti pregled Bolléovog stvaralaštva, od njegovih početaka u Kölnu i Beču, preko rada na završavanju đakovačke i restauraciji zagrebačke katedrale, u okviru ateljea Friedricha Schmidta, do samostalnih ostvarenja zagrebačkog perioda njegovoga stvaralaštva (1879. – 1926.).

Monografija je strukturirana djelom prema kronološkom, djelom prema tematskom načelu. U prvim se poglavljima obrađuje najranije razdoblje Bolléovog života i rada, ponajprije školovanje u radionici vlastitog oca, a potom u ateljeima Heinricha Wiethasea u Kölnu i Friedricha Schmidta u Hrvatskoj. Slijedi poglavlje u kojem se opisuju okolnosti koje su povezale Bolléa s Hrvatskom i navele ga da se preseli u Zagreb. Samostalno razdoblje njegova djelovanja podijeljeno je prema stilskim odlikama njegovih građevina. Posebno se opisuje nesumnjivo najzanimljiviji, neogotički dio njegovoga opusa, potom njegovi neorenesansni, neobizantski, neoromanički radovi, a velika se pozornost posvećuje i Bolléovim pokušajima stvaranja nacionalnog stila u hrvatskoj arhitekturi. Autor sve važnije njegove radove uklapa u povijesni i povijesno-umjetnički okvir njihovoga nastanka.